VOJVODINA WEB-TEAM, Petrovaradinska tvrđava, "Studio Bob", 21000 Novi Sad Tel: + 381 21 434608
  04. septebar 2007.

vojvodina.com

arhiva


Brodski dnevnik Skala Zoltana

19-21.08.2007.
Polazak ka Belgijii dolazak u Ophoven(B) pored mesta Masseik-a.Regija u kojoj se nalaze Belgijski I Holandski Ophoven su u regiji koja se zove Limburg.
Marina je na samoj granici sa Holandijom i velicine je ,kao kada bi povukli crtu i spojili uvalu na Palicu od spica posle ribolovackog saveza do zenskog stranda.Sama Marina ima vise od 16 molova sa po 20 mesta na svakom,a nema nijedan Slobodan vez.
Samo jezero De Spaanjerd je velicine 1 Palickog jezera iz koga se izlazi u poznati Maas&Julianakanaal,preko prevodnice.Kanal ide kruzno kroz jedan deo Belgije,ali najvecim delom kroz Holandiju.Jednim malim kanalom se na granici sa Nemackom povezuje sa Rajnom.
Utisak koji prvi osvaja je zelenilo,uredjeni vrtovi puni cveca oko nevelikih kuca,izuzetna ljubaznost ljudi,koji se nigde ne zure i sire mir i spokojstvo oko sebe.Ako imate bilo kakve nedoumice ili pitanje,slobodno zaustavite bilo koga na ulici ili kaficu,i on ce Vam sa puno strpljenja pomoci .Primaran jezik je u ovom delu njihov belgijsko-flamanski ,dok je relativno zastupljen nemacki i ponesto engleski.
Prevoz funkcionise besprekorno,prosto u sekundi pa se sa satnicama polaska.Najvece iznenadjenje je broj ljudi koji se voze biciklama.Skoro da ne mozete videti pesaka,na njima su i stari mladi,sto bi rekli od 7 do 77 godina.Ceo kraj u precniku oko 20 km se moze obici posebno odvojenim i uredjenim biciklistickim stazama,kroz sela koja su odvojena jedino tablama sa oznakom mesta.
23.-29.06.2007.
Veliko spremanje i pranje katamarana,opravke i ugradnja nedostajucih delova.Sredjivanje dokumentacije,provere mapa,navigacije,rute plovidbe.
Klima neobicna za nas,sunce malo skrtije(ipak je pocetak jeseni,a severnije su)ali prijatno toplo,vazduh planinski,odmara,noci hladne,uz dobar dzak za spavanje,super za dobar san,posle napornog dana.
Restorancici su pravo ogledalo ljudi koji ovde zive,tihi.Svi su razliciti a opet slicni po cistoci,ljubaznosti osoblja.Kuhinja im je specificna,lagana hrana,bez puno zacina,ukusna,i ne peskupa,kao ni pice(koka kola 1E).
29.08.2007.
Dolazak zenskog dela posade(sada brojimo dvoje),Skala Vesne,(ipak postoji na brodu I kuhinja).Naoruzali smo se i mi biciklama i pridruzili ekoloskom nacinu prevoza.
Pocinje ukrcavanje i rasporedjivanje garderobe i unutrasnje opremanje broda za plovidbu.Zelja nam je da se ako vreme posluzi,otisnemo 31.08.2007.ka nepoznanicama i iskusenjima ove uzbudljive plovidbe.
Plan plovidbe.
1.etapa
Ophove(B) – Weurt(D)
Maas&Juliana kanalom,skoro celim delom kroz Holandiju,gde se pri kraju odvajamo malim kanalom ka Weurtu(granica Nemacke) na ulivanje u Rajnu.
2.etapa Rajnom do Mainz-a
3.etapa Majnom do Nunberg-a
4.etapa Donau kanalom do Kelheima
5.etapa Dunavom do Madjarske granice
6.etapa Zamena skipera (Polacek Ladislav,POPO) do Bezdana

  PREUZETO IZ LISTA: "DNEVNIK" OD 04. 09. 2007.

  SERVISNE INFORMACIJE - NOVI SAD ZA 04. 09. 2007.

VOJVOĐANSKI POSLANICI PROTIV STAVA DSS-a

Hoćemo evropsku, a ne Koštuničinu Srbiju

– LSV već duže smatra da, bez obzira na to šta načelno u DSS-u pričali, oni vode antievroatlantsku politiku i da su u suštini isti kao SRS. Prema našem uverenju, DSS je partija koja se duboko protivi svemu što je evropsko i svemu što bi trebalo da modernizuje Srbiju – ukazuje za „Dnevnik“ član kluba „Vojvođanski poslanici“ u republičkom parlamentu Aleksandar Marton (LSV), izražavajući nezadovoljstvo poslednjim stavom DSS-a da Srbije ne treba da ulazi u NATO ukoliko Amerika jednostrano prizna Kosovo i Metohiju.
– Poslednje najave raznih portparola, pa i članova Vlade iz redova DSS-a, govore da Srbija ne treba da uđe u NATO ako taj savez ne bude vodio neku „pronašu“ politiku, po volji DSS-ovaca. A svi znamo da, iako zvanično nije uslov, svako ko želi da postane član EU mora da zadovolji bezbednosne standarde, odnosno da uđe u NATO. To dovoljno govori o tome da, ako neko neće da uđe u NATO – neće ući ni u EU.
Ako je želja ljudi iz DSS-a da Srbija ne bude član EU i NATO, a čemu teže sve normalne evropske zemlje, onda to treba jasno da kažu i u predizbornoj kampanji, na konferencijama za novinare i da pokažu da Srbija ima neku alternativu. Ako je ta alternativa na Istoku, tri, pet, ili deset hiljada kilometara udaljena, onda jasno treba da kažu građanima, ali i pojasne koliko to košta. Svi mi znamo koliko je to koštalo jednu Albaniju, koja je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka bila najizolovanija država u svetu, koja je isto bila sama sebi dovoljna i sama vodila neku svoju politiku.
LSV ne pristaje na takvu politiku i zato ćemo se zalagati za jake veze s EU i NATO-om, jer smatramo da je to ineters Srbije i Vojvodine i naših građana – ističe Marton, ocenjujući da „sve ovo što radi DSS je krajnje neodgovorno, licemerno i da će vrlo brzo na lokalnim i pokrajinskim izborima DSS zbog ovakve politike biti potučen do nogu“.
Povodom stava, koji je u ime DS-a izneo Božidar Đelić, o tome da građani treba da se na referendumu izjasne o ulasku u NATO, Marton predočava da istraživanja javnog mnjenja govore da 80 odsto građana želi u EU, a da dve trećine od ovog procenta vidi Srbiju i u NATO-u .
– Veza ulaska u EU s ulaskom u NATO potpuno je jasna. Ne može jedna mala Srbija da određuje nove odnose. Ukoliko bude potrebno, treba organizovati referendum i jasno reći ljudima šta je alternativa ovome: ako nećemo u EU, NATO, preostaje nam savez s Rusijom, Nepalom, s Al Kaidom; i to može da bude alternativa. Ali, hajde da kažemo koliko to košta građane Srbije i da li to znači da građani treba da pristanu na društveni proizvod od, recimo, 800 evra, koliko smo imali pre nekoliko godina, ili treba da probamo da ga podignemo na meru koju imaju naše komšije Rumuni i Bugari, koji su zbog neodgovorne politike nekih njihovih pređašnjih rukovodstava ispaštali, kao što danas po politici DSS-a, SRS-a i ne znam koga sve, treba da ispaštaju građani Srbije. Ima u Srbiji dovoljno ozbiljnih političkih subjekata koji mogu da spreče ovo neodgovorno ponašanje DSS-a – smatra Marton.
S. Stanković

Vojvođanskim paorima za navodnjavanje 367.000 evra

Juče je u Skupštini Vojvodine 49 vojvođanskih paora potpisalo ugovor o korišćenju kredita za nabavku novih sistema i opreme za navodnjavanje. Ovo je deveta kreditna linija Pokrajinskog fonda za razvoj poljoprivrede, u kojoj je korisnicima dodeljeno 367.000 evra. Po rečima direktora tog fonda Jožefa Saboa, vojvođanski poljoprivrednici su za nabavku sistema i opreme za navodnjavanje tražili 650.000 evra, a prispelo je 86 zahteva. Fond je dosad podelio tri miliona evra, a novac je dobilo 700 poljoprivrednika.
- Fond za razvoj poljoprivrede ima perspektivu i ubuduće će pomagati gazdinstvima, naročito onima koja imaju manje posede, a kakvih je u Vojvodini najviše - rekao je Sabo, ističući značaj kredita za nabavku opreme za navodnjavanje s obzirom na izuzetno mali procenat obradivog zemljišta pod ovim sistemima.
Naglasio je da su vojvođanski paori i ovog puta dobili veoma povoljne kredite, jer je kamata 2,1 posto godišnje. Po Sabovim rečima, svaki novi ciklus donosi bolje uslove, pa je, recimo, od osnivanja fonda i dodele prvih kredita kamata snižena s tri na dva procenta. Grejs period za otplatu kredita za nabavku opreme i sistema za navodnjavanje je godinu dana, a otplata do 30 meseci po isteku tog perioda.
- Za paore je pogodnost i to što nisu obavezni da podnose biznis plan, jer je bavljenje poljoprivrednom delatnošću na takav način potvrda da će biti postignuti mnogo bolji poslovni rezultati, a agrar unapređen – rekao je Sabo.
Predstavnici Fonda za razvoj poljoprivrede podsetili su i na uredbu Vlade Srbije koja se odnosi na vraćanje kredita i po kojoj će korisnicima biti čak 50 odsto novca vraćeno, što je još jedna velika pogodnost za poljoprivrednike. Oni su izrazili očekivanje da će taj novac biti isplaćen bez obzira na to što će uredba biti na snazi još ovog meseca, te da će Republička vlada ovu praksu nastaviti i dogodine.
Fond za razvoj poljoprivrede ima otvorene još dve kreditne linije - za nabavku plastenika i staklenika i podizanje višegodišnjih zasada autohtone sorte vinove loze, a dogodine paori mogu očekivati pomoć za višegodišnje zasade voća, unapređenje pčelarstva i stočarstva.
S. Gluščević

MAJKA MIROSLAVA ANTIĆA MELANIJA U SVOM PANČEVAČKOM DOMU NAPUNILA STO LETA

Kao skupština, ali s verom i voljom

Lep i svečan događaj zbio se u kući Antićevih u Pančevu prošle subote, kada je Melanija Antić, majka našeg velikog pesnika i novinara “Dnevnika” Miroslava, proslavila stoti rođendan! U stanu su se okupile sve generacije porodice, “konačno”, kako nam objasnio Mikin sin Igor.
Ovaj događaj Antićevi su iskoristili za veliko porodično okupljanje, većina njih živi u Pančevu i Novom Sadu. Dok smo divanili s Igorom Antićem i Melanijinim zetom Zoranom Rotarom, slavljenica se doterivala za ovaj specijalana povod, čudo je to kada pod stare dane dočekaš da se novinari silno zainteresuju za tvoju priču. Upoznali smo tom prilikom i Mikinu sestru i Zoranovu suprugu Jelenu Rotar, likom, pre svega očima, neodoljivo podseća na slavnog brata.
Kako su nam u šali rekli domaćini, nije mala stvar biti star kao srpska Skupština, mislimo na zgradu, istu onu kojoj je temelje ritualno položio Nikola Pašić 27. avgusta 1907, dan uoči Melanijinog dolaska na svet. Prođe čitav vek, pa danas njena najuža rodbina broji osam unuka i isto toliko praunuka, s devetim na putu, budući da Mikin sin Vuk očekuje drugo dete. Od troje dece, koliko je Melanija rodila, živa je samo Jelena, Lela kako je zovu, dok Mira i Mika nažalost više nisu s nama. Naravno da ih pominje često, svi znamo koja je najveća čovečija tuga.
Kao i dosta Laloša te generacije, i Melanija je klupko života počela da odmotava u Austrougarskoj imperiji, u mađarskoj Salki. NJena porodica preselila se potom u Hrvatsku, Suzu i Beli Manastir, da bi se potom nastanili u Mokrinu. Upravo tamo je Melanija upoznala budućeg supruga Nenka Antića, lokalnog učitelja. Poznato je kako se naša država vazda odnosila prema prosvetarima, pa tako ni Nenko nije imao mnogo novaca, te su on i Melanija morali da se snalaze. Ona je celog života bila domaćica, a u tom predratnom periodu kuvala je za malu vojsku.
Uvek su u kući imali četvoro-petoro učenika na stanu i hrani. Kada na to dodamo i četvoricu samaca kojima su šerpe i varjače bile misaona imenica, i petoro članova familije, dolazimo do cifre od petnaestak ljudi u kući, koliko je svakodnevno boravilo u domu Antićevih. Očigledno je Melanija kuvala domaćinski, jer su sva deca, njena i tuđa, bila baš onako debelo zdrava. Ukućani nam otkrivaju da ko god se hranio kod nje – vraćao se kući barem dve kile teži.
Ratne 1942. porodica se seli u Pančevo, gde Melanija živi i danas. Morali smo da joj postavimo glupo pitanje koje sleduje svim njenim vršnjacima, ono u vezi s tajnom dugovečnosti. Iskreno smo se iznenadili odgovorom, biće da veru u život, Boga, molitve i post neko tamo gore ipak čuje. No, kako reporteri na zemlji stoje čvršće nego na nebesima, zasluge za njen dug život smo spremnije pripisali velikoj unutrašnjoj snazi i borbenosti. Kaže nam porodica da je baka svojevremeno bila pravi mali buntovnik i simpatizer radikala, onih Pašićevih, naravno.
NJena snažna volja zaslužna je što joj duh i telo nisu klonuli nakon groznih problema koje je imala tokom devedesetih godina prošlog veka: 1994. je polomila kuk, dve godine posle preživela je šlog, a 1998. uspešno operisala rak dojke. Zanimljivo, kada smo je pitali kako podnosi katastrofalan vazduh u zagađenom Pančevu, lakonski nam je odgovorila “ne idem napolje, čak ni na terasu”.
Kao i svakoj majci, majviše joj nedostaju Mira i Mika, reče da je pesnik bio jako vezan za sestru. Da život piše najduhovitije pasaže, još jednom smo potvrdili kada nam je njen zet ispričao događaj star 38 godina. Seća se Zoran, kada su se penjali na stepenište, Melanija je malo usporila, i rekla mu “videću ja tebe kako se penješ kada budeš imao 62 godine”.
Čovek se prvo zamislio i zabrojao, u neverici prihvatio mali prekor, a danas broji baš toliko leta i reče nam “kako je služi život, još će nam govoriti „videću ja vas sa sto godina’...” Šta će Melanija, kad nekom svećice na torti dobiju treću decimalu, onda je sasvim normalno da, pregledajući čitulje, izusti “vidi, umro mlad čovek, 75 godina!”
Igor Mihaljević

PREUZETO IZ VESTI: "RADIO 021" OD 04. 09. 2007.

PRSLUCI UMESTO ŽUTIH MARAMA
Prvaci u Osnovnoj školi "Đorđe Natošević", umesto uobičajenih žutih marama, dobili su fluorescentne prsluke koji su lako uočljivi vozačima i na razdaljini do 80 metara. Direktor škole, Nedeljko Đorđić, kaže za Radio 021 da saobraćajna policija povremeno kontroliše pešačke prelaze kod škole, gde su postavljeni ležeći policajci koji usporavaju saobraćaj. Škola ima dobru saradnju sa najbližom policijskom stanicom, ali više polaže na edukaciju učenika o saobraćajnim propisima na časovima tehničkog obrazovanja. U prvi razred osnovnih škola u Novom Sadu ove godine je pošlo više od 3.300 dečaka i devojčica. (021)

JESENJI FESTIVAL KNJIGE
Jesenji festival knjige održava se do 15. septembra na platou ispred Gradske kafane na Spensu. Manifestaciju organizuje Poslovno udruženje izdavača i knjižara, a učestvuje dvadesetak izdavača iz Srbije. Festival je otvoren od 10 do 20 h. (021)

MONOGRAFIJA VOJVODINE | PRIVREDNI INDEX VOJVODINE

DRUSTVO | POLITIKA | KULTURA | SPORT | IZ MEDIJA | ZANIMLJIVOSTI | ARHIVA

POLITIČKE STRANKE | JAVNA KOMUNALNA PREDUZEĆA | NAŠI PRIJATELJI

Optimizovano za: IE5 & 800x600

Copyright: Vojvodina Web Team, 1997.
Office: Petrovaradinska tvrđava, "Studio Bob", 21000 Novi Sad
Tel: + 381 21 21061, 20344, 434608
office@vojvodina.com