 |
|
Jedan od oslobođenih američkih vojnika, Kris Stoun, uputio je pismo zahvalnosti čuvarima u zatvoru u kome je proveo dvadesetak dana. U pismu se kaže: "Hvala svim srpskim stražarima u ovom zatvoru. Hvala za vašu ljubaznost i poštovanje. Imam mnogo simpatija za srpski narod posle ovoga i nastaviću da se molim Bogu za mir i prekid ovog rata, Hvala najviše za cigarete koje ste mi davali. Bog vam pomogao" - i na kraju dodaje "Hvala lepo, vrlo ste ljubazni". UNUSUAL GESTURE
Chris Stone, one of the released American soldiers addressed a letter of gratitude to the Serbian guards in the prison where he had spent some twenty days. We enclose the original text of the letter. UGRIZ IZ ZAHVALNOSTI
Među mnogobrojnim kreatorima, savetnicima, organizatorima, saptacima i ulizicama u agresiji NATO-a na SRJ posebno mesto, kako su to primetili svi analiticari i mediji, pripada Madlen Olbrajt, američkom državnom sekretaru. Njena strast za bombardovanjem SRJ tečko da se mogla sakriti iza providnih konstrukcija poput "humanitarne intervencije" ili "sprečavanja humanitarne katastrofe albanskih izbeglica". Madlen je takođe jednom bila izbeglica. Svoju stradalničku priču ispričala je na američkoj televiziji, a na čistom srpskom jeziku, otprilike ovako - "Kada su nacisti okupirali Čehoslovacku, moj otac je pobegao u Jugoslaviju sa svojom suprugom i bebom, a to sam bila ja. Ja nikada necu zaboraviti kako su nas toplo dočekali kao ljude kojima treba pomoći." Prosečno normalan cinik posle više od mesec dana surovog razaranja SRJ rekao bi "zaboravi Madlen, zaboravi, ako možeš!" Sredinom neobjavljene agresije NATO-a na SRJ, Madlen Olbrajt se ponovo setila srpskog i izjavila na jeziku onih koji su joj spasili zivot i pružili gostoprimstvo, "mi nismo u ratu sa srpskim narodom". Po toj logici ni više od 500 srpskih civila poginulih, do sada, u bombardovanjima NATO-a nisu stvarni. Za one koji sa velike daljine ili velike visine pritiskaju dugmiće svojih računara, ovaj rat na nebu i tlu zemlje Jugoslavije i nije stvaran. Za njih je to video igra sa virtuelnim žrtvama i istim takvim gubicima. Jugosloveni se na svakom svom protestnom okupljanju sete gospode Olbrajt i toga da je neko vreme bila naš gost i sapatnik, tada kao mala gospođica Korbel u Vrnjačkoj Banji, 1939. godine.
CYNISM REVISED
As it was noted by all the analysts and in the media, Madeleine Albright the US Secretary of State has the most prominent role of all the creators, advisors, organizers, prompters and fawns involved in NATO aggression on FR Yugoslavia. Her passion for bombing FR Yugoslavia could hardly be hidden under the transparent phrases such as "humanitarian intervention" or "prevention of ethnic Albanian refugees humanitarian catastrophe" Madeleine was once a refugee, too. She told her story of suffering to an American TV station, and in fluent Serbian it went something like this: "When the Nazis occupied Czechoslovakia, my father run away to Yugoslavia with his wife and baby. I was the baby. I will never forget the warm welcome we received there as the people who needed help. After more than a month of violent destruction of Yugoslavia, one could say, with an average dose of cynicism "forget it Madeleine, forget if you can!" Right in the middle of undeclared NATO aggression on FR Yugoslavia Madeleine remembered her Serbian again and in the language of the people who s |
NESVAKIDAŠNJI GEST